SADRŽAJ:
- SAMOSTALNO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA
- NADZOR NAD VRŠENJEM RODITELJSKOG PRAVA
- LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA
- PRESTANAK I PRODUŽENJE RODITELJSKOG PRAVA
- ZAKLJUČAK
Samostalno vrsenje roditeljskog prava
Roditeljsko pravo vrše roditelji zajednički i sporazumno (može i kad ne žive zajedno, ako postignu sporazum i ako sud oceni da je to najbolji interes deteta).
Zakon predviđa situacije u kojima roditeljsko pravo vrši samo jedan roditelj:
– ako je drugi roditelj nepoznat, ako je umro, ako je potpuno lišen roditeljskog prava ili poslovne sposobnosti;
– u slučaju faktičkog odvojenog života roditelja, a sud nije doneo odluku o vršenju roditeljskog prava, kada roditelji nisu postigli sporazum o vršenju ili je takav sporazum suprotan interesima deteta, odnosno kada je postignut sporazum, prihvaćen od suda o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
Ovaj sporazum obuhvata sporazum o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o obavezi izdržavanja i pravu na kontakt drugog roditelja sa detetom.
Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo da, sporazumno sa drugim roditeljem, odlučuje o bitnim pitanjima za dete: obrazovanje, medicinski zahvati, promena prebivališta.
NADZOR NAD VRŠENJEM RODITELJSKOG PRAVA
Vrši ga organ starateljstva. Preventivni nadzor se vrši kad organ starateljstva donosi odluke kojima omogućava vršenje roditeljskog prava, a korektivni nadzor se vrši kad organ starateljstva donosi odluke kojima koriguje, ispravlja roditelje u vršenju roditeljskog prava: upozorava na nedostatke, upućuje roditelje na razgovor u stručne ustanove, obavezuje na podnošenje izveštaja o načinu upravljanja imovinom deteta i pokreće odgovarajuće sudske postupke.
Tužbu za vršenje roditeljskog prava mogu da podnesu: dete, roditelj ili organ starateljstva.
Tužbu za zaštitu prava deteta mogu da podnesu: dete, roditelj, javni tužilac ili organ starateljstva.
Dete može da podnese tužbu u sporu za zaštitu svog prava ili u sporu za vršenje ili lišenje roditeljskog prava pred sudom opšte mesne nadležnosti ili pred sudom na čijem području dete ima prebivalište ili boravište.
Tužba za zaštitu prava deteta može se podneti u pogledu svih prava koja su detetu priznata zakonom, a nisu zaštićena nekim drugim postupkom. Pravo i dužnost da obaveste javnog tužioca ili organ starateljstva o razlozima za zaštitu prava deteta imaju sve dečije, zdravstvene i obrazovne ustanove ili ustanove socijalne zaštite, pravosudni i drugi državni organi, udruženja i građani.
LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA
Najteža porodičnopravna sankcija. Osim toga, stepen povrede standarda vršenja roditeljskog prava kod ove ustanove može prouzrokovati i krivičnopravnu odgovornost roditelja.
1. Osnov za potpuno lišenje
Osnov za potpuno lišenje roditeljskog prava je zloupotreba roditeljskog prava: fizičko, seksualno, emocionalno zlostavljanje deteta; prisila na preterani ili nezakoniti rad ili rad koji ugrožava moral ili zdravlje deteta; podsticanje na vršenje krivičnih dela; grubo zanemarivanje vršenja roditeljskih dužnosti – napuštanje ili nestaranje o detetu; izbegavanje izdržavanja deteta. Roditelj se lišava svih prava, osim dužnosti izdržavanja.
2. Osnov za delimično lišenje
Osnov za delimično lišenje roditeljskog prava je nesavesno vršenje prava i dužnosti.
Roditelj se ovde lišava pojedinog prava (čuvanja, podizanja deteta, vaspitavanja, obrazovanja, prava na kontakt s detetom, prava na odlučivanje o bitnim pitanjima u vezi sa detetom).
Odluku o lišenju roditeljskog prava donosi nadležni Osnovni sud u parničnom postupku, a u drugom stepenu Apelacioni sud. Postupak pokreće dete, drugi roditelj, javni tužilac ili organ starateljstva. Ako postoji suprotnost interesa deteta i zakonskog zastupnika, detetu se postavlja kolizijski staralac ili privremeni zastupnik.
Dete koje ima 10 godina i sposobno je za rasuđivanje može, samo ili preko drugog lica ili ustanove, da zatraži od organa starateljstva da mu se postavi kolizijski staralac, odnosno da zatraži od suda da mu se postavi privremeni zastupnik. Isto tako, ako sud proceni da u sporu o zaštiti prava deteta, ili u sporu o vršenju ili lišenju roditeljskog prava dete nije zastupano na odgovarajući način, sud je obavezan da detetu postavi privremenog zastupnika.
Postupak je naročito hitan (prvo ročište se zakazuje u roku od 8 dana od dana kad je primljena tužba, a odluka o žalbi se mora doneti u roku od 15 dana od dostavljanja žalbe).
Dejstva lišenja roditeljskog prava vrlo su rigorozna. Roditelj ne može vršiti nijedno pravo ili dužnost prema detetu, i ne daje saglasnost za usvojenje svog deteta. Zadržava samo obavezu da izdržava dete.
U ovim sporovima nije moguća presuda na osnovu priznanja ili odricanja, zbog propuštanja ili sudsko poravnanje.
Kad prestanu zakonski razlozi, roditelju se može sudskom odlukom vratiti roditeljsko pravo.
PRESTANAK I PRODUŽENJE RODITELJSKOG PRAVA
PRESTANAK
– smrću roditelja ili deteta;
– potpunim usvojenjem deteta (izuzetak kad dete usvaja bračni drug prirodnog roditelja usvojenika);
– potpunim lišenjem roditeljskog prava;
– punoletstvom ili emancipacijom deteta (pored emancipacije zaključenjem braka na osnovu dozvole suda, PZ predviđa i emancipaciju ako je maloletnik nakon 16. godine postao roditelj i ima telesnu i duševnu zrelost da se stara o sebi).
PRODUŽENJE
Može se produžiti i posle punoletstva deteta ako dete zbog duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja, telesnih mana ili drugih razloga nije sposobno da se samo brine o svojoj ličnosti, pravima i interesima.
Na predlog roditelja ili organa starateljstva odluku o produženju roditeljskog prava donosi Osnovni sud u vanparničnom postupku, a u drugom stepenu odlučuje Viši sud.
Pravosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju roditeljskog prava, o produženju ili prestanku produženja roditeljskog prava upisuje se u matičnu knjigu rođenih, odnosno u javni registar prava na nepokretnostima, ako dete ima nepokretnosti.
ZAKLJUČAK
Roditeljsko pravo vrše oba roditelja zajednički i sporazumno, čak i kada ne žive zajedno, ukoliko postignu dogovor koji se smatra najboljim interesom deteta prema Porodičnom zakonu.
U situacijama kada jedan roditelj ne vrši roditeljsko pravo, roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo i dalje ima pravo da učestvuje u pitanjima koja bitno utiču na život deteta, kao što su obrazovanje, medicinski zahvati i promena prebivališta.
Sudski postupci i organ starateljstva nadziru i koriguju vršenje roditeljskog prava, obezbeđujući zaštitu interesa deteta. Roditelj koji vrši roditeljsko pravo može biti jedini odgovoran u određenim situacijama predviđenim zakonom. Roditeljsko pravo može biti produženo ili prekinuto u zavisnosti od okolnosti koje bitno utiču na život deteta, a sva rešenja moraju biti doneta u skladu sa zakonom i u najboljem interesu deteta.